Bošnjaci su narod s dubokim korijenima, bogatom historijom i jedinstvenim identitetom. Kroz stoljeća smo opstajali, suočavali se s izazovima i borili se za svoju kulturu, jezik i vjeru. No, Bošnjak nije samo onaj koji živi u Bosni, već i onaj u Sandžaku, na Kosovu, u Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori, Turskoj i širom dijaspore. Naš narod je rasut po cijelom svijetu, ali gdje god da se nalazio,
Bošnjak ostaje Bošnjak.
Biti Bošnjak ne znači samo pripadati određenoj teritoriji ili političkoj opciji. Bošnjak je i onaj koji griješi, i onaj koji trenutno luta, i onaj koji se možda ne slaže s nama. Svaki pojedinac koji nosi ovaj identitet, ma gdje bio i šta god podržavao, dio je našeg naroda. Na nama je da nikada ne zatvaramo vrata, da uvijek postoji prostor za razumijevanje, razgovor i povratak zajedničkim vrijednostima.
Biti Bošnjak znači nositi sa sobom historijsko naslijeđe jednog naroda koji je uvijek bio dio evropske civilizacije, ali i narod koji je stoljećima bio na vjetrometini velikih sila. To znači poštovati svoju vjeru, ali i uvažavati sve ljude bez obzira na njihovu pripadnost. To znači voljeti svoj narod, ali ne mrziti druge.
Biti Bošnjak ne znači pripadati samo jednoj stranci, jednoj ideji ili jednom pogledu na svijet. Bošnjak nije ni veći ni manji zbog svojih političkih uvjerenja, niti je manje vrijedan ako je u trenutku svog života skrenuo s pravog puta. Naša snaga je u tome da gradimo zajednicu u kojoj su vrata uvijek otvorena – za svakog Bošnjaka, gdje god bio.
Moramo prvo sebe osvijestiti i shvatiti da je svaki Bošnjak važan drugom Bošnjaku. Tek kada postanemo svjesni te istine, moći ćemo graditi snažan narod u kojem će svaki pojedinac osjećati pripadnost i podršku.
Moramo se pobrinuti za Bošnjake u Turskoj
Posebno se moramo pobrinuti za Bošnjake u Turskoj, koji su kroz generacije gotovo izgubili svoj jezik i kulturu. Često se može čuti kako mnogi od njih danas jedino na turskom jeziku mogu reći: “Ja sam Bošnjak.” Zar to nije bolno? Zar to nije poziv na buđenje?
Naša obaveza je da očuvamo svoj identitet svuda gdje postoji ijedan Bošnjak. Moramo podržati Bošnjake u Turskoj da se ponovo povežu sa svojim korijenima, da nauče svoj jezik, da poznaju svoju historiju i da nikada ne zaborave ko su. Jer narod koji zaboravi svoj jezik i svoje porijeklo, vremenom gubi i svoj identitet.
Vrijeme je za jedinstvo, a ne podjele
Nažalost, prečesto dozvoljavamo da nas sitne razmirice dijele. Umjesto da se podržavamo i učimo jedni od drugih, brzo sudimo, omalovažavamo uspješne među nama i svodimo velike stvari na sitne lične interese. Politika ne smije biti sredstvo podjele među Bošnjacima – nacija nije politički program, već nešto što nadilazi stranačke i ideološke okvire.
Nije veći Bošnjak onaj koji je u nekoj partiji, niti je manji Bošnjak onaj koji nije. Nije veći Bošnjak onaj koji nosi titulu akademika ili vjerskog autoriteta, niti je manji Bošnjak onaj koji tek traži svoje mjesto u društvu. Svi smo mi jedno, bez obzira na razlike u mišljenju.
Dosta smo pričali o prošlosti – sada je vrijeme da se okrenemo budućnosti. Bošnjaci trebaju prestati tražiti izgovore i početi tražiti rješenja. Trebamo graditi institucije koje će služiti narodu, a ne pojedincima. Trebamo ulagati u obrazovanje, ekonomski razvoj i jačanje naše zajednice.
Ovo je poziv svim Bošnjacima – bez obzira na to gdje žive i šta misle – da prestanemo tražiti krivce među sobom i počnemo graditi nešto bolje. Samo zajedno možemo osigurati bolju budućnost za naš narod.
Jer Bošnjak nije samo neko ime u dokumentima – Bošnjak je identitet, pripadnost, snaga i ponos.
Odgovornost velikana – Vrijeme je da budu glasniji
Naš narod je dao mnoge velikane – intelektualce, akademike, vjerske autoritete, umjetnike, političare i uspješne pojedince u raznim sferama društva. S ponosom ih poštujemo i cijenimo njihov doprinos. Međutim, upravo na njima leži još veća odgovornost za stanje u kojem se nalazimo.
Velikani našeg naroda ne smiju biti tihi posmatrači. Na njima je obaveza da budu glasniji, da jasno i hrabro progovore kada je potrebno, da daju smjernice i inspiraciju svakom Bošnjaku. Njihova uloga nije samo u tome da nose titule i priznanja, već da budu pokretači promjena, snaga koja će podići narod, probuditi svijest i dati mu krila da ide naprijed.
Velikani našeg vremena ne smiju biti samo glasni, već moraju pokazati i svoju pravu veličinu kroz jedinstvo. Kada je narod u pitanju, oni moraju biti iznad podjela i ličnih nesuglasica. Trebaju pokazati da se mogu složiti i raditi zajedno kada je jedinstvo potrebno, bez obzira na političke ili ideološke razlike. Pravi lideri nisu oni koji dijele, već oni koji spajaju.
Mi gledamo u njih. Mladi traže uzore, narod traži vođe, zajednica traži pravac. Zato je njihova šutnja teret koji ne smiju nositi. Vrijeme je da se probude, da govore glasnije, da ujedinjuju umjesto da budu podijeljeni. Velikani nisu veliki samo zbog svojih dostignuća – oni su veliki po tome koliko mogu utjecati na budućnost svog naroda.
Danas više nego ikad trebamo njihove glasove, njihovu mudrost i njihovu hrabrost. Jer samo kada oni budu hrabri i jasni, i narod će imati snagu da krene naprijed.
